O kupini



Kupina je višegodišnji grm, obrastao trnjem. Raste samoniklo uz ivice šuma, po živicama i šikarama, u sto različitih vrsta. U novije vrijeme stvorene su i pitome sorte kupina bez bodlji. Spada u najraširenije šumsko voće.

Plod je vrlo ukusan, sastavljen od crnih, rjeđe crvenih koštunica. Koriste se i plod, i list. Plod kupine sadrži oko 7% šećera, 13% ugljikohidrata i oko 1% bjelančevina, biljnih vlakana 7,3 grama te jabučnu i vinsku kiselinu.Od vitamina sadrži karotine 100 ľg, , vitamine grupe B i vitamin C, a od minerala ima puno kalija 210 mg, kalcija 63 mg, magnezija 30 mg, fosfora, željeza i bakra. Energetska vrijednost u 100 grama iznosi 121 kJ (29 kcal).

Koristi se na razne nacine, ali je najbolje uzimati je u svježeg stanju, kao plod ili sok. Preraduje se u dzem, sok ili vino.

U narodnoj medicini upotrebljava se odavno, najvise kao caj od lisca kupine te sirup i vino od ploda. Lijecnik Dioskorid preporucao je zvakanje lisca kupine za jacanje desni. Galen je tvrdio da korijen kupine odstranjuje zubni kamenac, a Plinije da njeni izdanci zaustavljaju proljev i krvarenje. Za caj se upotrebljavaju mladi listovi kupine koji se osuse. Oni sadrze tanine, flavone, organske kiseline, nesto vitamina C i minerale. U narodnoj medicini koristi se svjez plod kod zelucanih problema, za jacanje organizma, poboljsavanje probave i izlucivanje vode iz organizma, kod prehlade i upale grla, za jacanje desni i protiv proljeva.

Smatra se da potječe iz Europe i Azije odakle se dalje proširila, te je danas prisutna u gotovo svim dijelovima svijeta. Plodovi kupine obiluju hranjivim tvarima, a osim korištenja u svježem stanju služe za spravljanje različitih prerađevina. Zbog svoje aromatičnosti dragocjeni plodovi su osobito omiljeni kod djece.

Nema komentara:

Objavi komentar